Dioklecijanov put

Od Žrnovnice do Srinjina

Udolinom između brda Sridivice i Peruna povremeno teče potok Vilar. Korito potoka sa sjevera prati put koji kao prirodna poveznica spaja okolne antičke i prapovijesne lokalitete te je vjerojatno, a to sugerira i njegov mjesni naziv, bio dijelom prastare prometne mreže. U zidu obiteljske kuće na zapadnom kraju puta uzidan je reljef ilirskog boga Silvana, jedan od 20-ak prikaza toga boga na prostoru Delmata.

Perunova cesta i Dioklecijanov put

Osim antičkog Dioklecijanova puta, udolinom Vilara pruža se i suvremena asfaltirana prometnica. Moglo bi se reći da se njezin službeni naziv Perunova cesta prirodno uklopio u mrežu toponima kojima su hrvatski doseljenici prije nešto manje od tisućljeća i pol obilježili ovaj kraj, doživljavajući ga u svjetlu svojih običaja i vjerovanja, od kojih su neka zadržana i nakon pokrštenja u 7./8. stoljeću.

Vilar

Od rodnih vinograda koji su nekoć prekrivali blage padine Sridivice, na sjevernoj strani Vilara, preostali su jedino suhozidi. Lozama više nema nikakva traga. Slično se, izgleda, dogodilo i s vilama koje su, makar u mjesnoj mašti, nekoć plesale ovom udolinom, a stanovale su visoko pod oblacima, u prapovijesnom „Vilanjskom gradu“ na Vršini. Osim u sugestivnom nazivu Vilara, ni njima više nema traga.

Sveti darivatelji

Crkvica sv. Nikole podignuta je u 12. st. na ulazu u udolinu Vilara, blizu puta, potoka i pasišta, odnosno na mjestu koje upućuje na funkcije boga Velesa. Naime, Veles je podzemni bog, pastir pokojnika, onih s „druge strane rijeke“, te bog stoke i darivatelj svakog blaga, zbog čega je upravo sv. Nikola, biskup, darivatelj i zaštitnik putnika, njegova česta kršćanska zamjena.

Careva posla

Dioklecijan je, kaže legenda, pokraj izvora u Srinjinama, na zasad neistraženom antičkom lokalitetu Lišnjak, imao posjed s velikim ribnjakom. Tu se dolazio opuštati, ali je katkada dovodio i kćer Valeriju, koja mu je svojim temperamentom zadavala dosta glavobolje. Jednoga će dana istraživanja na Lišnjaku možda potvrditi ono što pučka predaja o Dioklecijanu i „njegovim poslima“ već stoljećima „zna“.

Na poljičkim vratima

Dioklecijanov put spaja Srinjine, najzapadniji katun Srednjih Poljica, i Žrnovnicu, koja s njima graniči. U izvornoj širini očuvan je samo u Srinjinama, koje su potpuno „poljičke“ te čuvaju prastare hrvatske običaje, ali i one starije koji su u Poljica stizali drugim putevima. Dioklecijanov put, koji je dug niti pet kilometara, premošćuje tako vremensku udaljenost od gotovo dva tisućljeća.